Vezano uz razne interpretacije kroz medije o mogućem poskupljenju prirodnog plina, INA – Industrija nafte želi ukazati na neke činjenice koje su javnosti nepoznate ili manje poznate, a vrlo su bitne kada se govori o ovoj temi.
Prirodni plin još uvijek nije, na žalost, dostupan svim građanima Hrvatske već se njime može koristiti manje od 50% ukupnog stanovništva. Potrebno je imati u vidu da je plinoficirani dio uglavnom sjeverna Hrvatska koja je i ekonomski najrazvijeniji dio države sa znatno većim bruto domaćim proizvodom po glavi stanovnika, te samom tom činjenicom ima i najveću kupovnu moć.
Ta činjenica odmah ruši spekulacije da je cijena prirodnog plina „udar na standard“ i „jedan od generatora inflacije“. Ako nešto nije dostupno cijeloj Hrvatskoj, onda to ni ne može utjecati na standard svih hrvatskih građana.
Treba znati da se cijena prirodnog plina za hrvatske građane, one kojima je taj plin dostupan, nije značajnije mijenjala u posljednjih osam godina. Naime, 2000. godine prosječna prodajna cijena plina na domaćem tržištu iznosila je 0,91 kn/m3 dok današnja cijena po kojoj Ina prodaje plin distributerima iznosi 1,07 kn/m3, što u prosjeku predstavlja oko 2% godišnjeg povećanja plina.
U istom je razdoblju na svjetskom tržištu cijena plina porasla sa 0,13 USD/m3 na 0,40 USD/m3, što predstavlja povećanje od više od 300%. U Hrvatskoj je, pak, cijena plina ostala na niskoj razini, daleko nižoj od tržišne. Međutim takvo održavanje „konkurentnosti“ nije moguće na račun poslovanja dobavljača plina. Zapravo se takvim odnosom prema plinu koči razvoj kompanije i bitno umanjuje njezina vrijednost.
Posebna klasifikacija plina po izvorima dobave nije primjenjiva niti je u skladu s europskom regulativom. Drugim riječima, ne smije biti diskriminacije prirodnog plina prema izvorima dobave, čak i kada bi to tehnički bilo izvedivo.
Također valja napomenuti da iako plin u Hrvatskoj nije značajnije poskupio već osam godina, mnogi su iskoristili cijene plina na svjetskom tržištu te su takvu cijenu ukalkulirali u svoju proizvodnju i na taj način osigurali povećanje svoje zarade neopravdanim povećanjem svojih cijena.
Svjesni smo da nikada nije dobro vrijeme za bilo kakvo poskupljenje, no činjenica je da HERA (Hrvatska energetska regulatorna agencija; samostalna i neprofitna institucija koja je zadužena za regulaciju energetskih djelatnosti u RH) već nekoliko godina odgađa urediti tržište te se može dogoditi da se čitav niz razvojnih projekata usmjeri u pogrešnom smjeru. HERA bi trebala voditi računa da takvim odnosom ubija toplinarstvo, jer je danas praktički isplativije spojiti se na plinsku nego na toplinsku mrežu. Isto tako, i drugi razvojni projekti primjerice u području geotermalnih voda su na taj način dovedeni u opasnost, jer ne mogu biti konkurencija plinu s nerealno niskom cijenom. Ukratko, podržavanje dispariteta cijena energenata šalje investitorima krive signale.
Također, ovakvim se pristupom problematici reguliranja cijena plina šalju pogrešne poruke i u slučaju ukapljenog naftnog plina (procesnog), čije cijene se administrativnim mjerama održavaju na jednoj polovini cijena ukapljenog naftnog plina na međunarodnom tržištu, te se osim utjecaja na prihode onih koji se time bave čak pogoduje i razvoju crnog tržišta.
Koliko god rast cijena energenata pogađao kupovnu moć građana, mora se znati da je hrvatsko gospodarstvo uvozno ovisno o energiji i to 80% u nafti i 40% u prirodnom plinu te stoga nije moguće održavati cijene i paritete kao da ta uvozna ovisnost ne postoji.
S druge strane, HERA bi također trebala biti svjesna da je gotovo 50.000 hrvatskih građana kupilo dionice Ine vjerujući u Prospekt koji je bio izdan uoči izlistavanja Ininih dionica na Zagrebačkoj i Londonskoj burzi prilikom inicijalne javne ponude. Ovako neuređeno tržište onemogućava razvoj kompanije, te izravno šteti njezinom poslovanju i vrijednosti dionica.Priloženi dokument